PaRaziti, Kerum, Modrić,...

Usred sezone kiselih krastavaca - ludi tjedan.
Najprije je poludio Kerum i demonstrirao moć pravog gazde. Došao na Poljud i uzeo 50 karata za svečanu ložu. Bilo je tu još usputnih događaja, ali oni su ionako ishlapjeli u roku od 24 sata. Pričao je o mudima i povukao se na jahtu...možda je mislio na peraje.
Dosta šale. Potpuni je idiotizam da Grad Split upravlja nogometnim klubom. Općenito, treba gdjegod se to može spriječiti da gradovi, općine i županije upravljaju gospodarskim subjektima. Naime, nije uloga gradova da ostvaruju profite i sastavljaju momčadi, nego da ostvaruju društvene interese na svojem području. Postoje brojne nekompatibilnosti između sustava upravljanja gradovima i sustava upravljanja poduzećima koje onemogućavaju efikasnost u ovakvim situacijama. Ne bih ovdje dalje elaborirao o tome, ali problem je očit. I Hajduk i Dinamo, a i dobar dio ostalih klubova pretvorio se u rupe bez dna. Nekakvi, na tko zna kakav način izabrani "predsjednici" ostavljaju iza sebe sve dublje i dublje financijske rupe koje popunjavaju porezni obveznici. A Mamići, Kerumi i ina ekipa glume gazde i dižu profite vrćenjem tuđih para. Točka.
A o samom Kerumu ne treba trošiti riječi. Činjenica da taj primitivac može biti gradonačelnik Splita govori o tome gradu više negoli tisuću slika Mejaša, Sirobuje i ostalih gradskih i prigradskih kvartova koji uništavaju sliku grada u kojem sam odrastao, a koji se je svojedobno znao proglašavati najljepšim na Svijetu. Unatoč suncu i Bačvicama, bojim se da je budućnost Splita daleko od svijetle. Tko ne vjeruje da se tako što može dogoditi, neka samo prouči na Wikipediji članke o, recimo, Liverpoolu, Manchesteru i Detroitu. Ova prva dva, za razliku od Splita, imaju i poznate nogometne klubove, ovaj zadnji je bio dom cijeloj jednoj ogromnoj industriji u najindustrijaliziranijoj* zemlji na svijetu.

Nevjerojatno je kako se naši mediji pohvalno ili u najgoru ruku neutralno odnose prema postupku Luke Modrića. Čovjek lani potpisao milijunski ugovor s klubom, zapravo ga produžio na pet godina, a sad čim se je spomenulo da se Real zanima za njega, smatra da je pravedno da ga ovi puste da on ode. I onda odbije sa klubom, s kojim je (valjda, ali nije isključeno da se gore spomenuti lik upleo) vlastitom voljom potpisao 5-godišnji ugovor, otići na pripremnu turneju. To je nevjerojatno glup, neprofesionalan i ljigav potez. Bojim se da njegova zvijezda gasne. Baš me zanima hoće li netko u našim medijima konačno opisati ovo ponašanje na primjeren način. Ne sumnjam da bi Sammira žestoko "oprali" da on to napravi Dinamu, a ne daj Bože da ode u, recimo, Partizan.

I šećer za kraj. Već nekoliko godina, sve policijske Uprave u državi dobile su svoje glasnogovornice. Najbolje od njih bile su u stanju nabiflati tri proste rečenice i ispaliti ih pred okupljenim novinarima. Da li zbog broja kaznenih predmeta ili sasvim slučajno, najčešće se pojavljivala ona iz Splita kojoj zaboravim ime ali jedno od prezimena joj je Gudelj. Meni je njeno pojavljivanje uvijek bilo posebno iritantno jer je uvijek izgovarala sve u jednom dahu, s naglaskom i izgovorom koji bitno odudaraju od književnog Hrvatskog jezika. I uvijek sam si mislio zašto te objave ne odrađuje neki od načelnika kao što se to radilo ranije, a moram reći da je dobar dio njih bio prilično dobar u tome. Barem je gledatelj imao osjećaj da netko o nečemu kompetentno govori. Ali, valjda je bilo važnije da onaj tko govori - nekako izgleda. Premda, ruku na srce, ni ove glasnogovornice nisu bile neke misice. I onda - "big bang" - teta iz Splitske PU nema diplome. Kakvo iznenađenje! A pitam se: kakva je diploma tu potrebna?
Nešto dalje, u Zagrebu, Premijer je odlučio zabraniti ministrima da za vlastite potrebe koriste PR usluge vanjskih agencija, nego neka izvole koristiti ekipu koju su sami (ili oni prije njih) dovukli. Naime, poput MUP-a, sva su se ministarstva i državne firme "oboružale" PR-ovcima svih vrsta - press clipperima, savjetnicima, glasnogovornicima, tihošaptačima i svim drugim vrstama i podvrstama. Čini se da je PR bio prava služba u koju možete dovući sve svoje rođake, bratiće, tazbinu i rodbinu. Naravno, nije bila namjera da im se dade nešto raditi. Nisu ovi to ni u stanju. Povrh svih njih upošljavale su se razne agencije.
Eh, sad, zamislite da su u vladi rekli da će odsada gume na automobilima mijenjati svakih 3-5 godina ovisno o kilometraži. Mislite da bi se ceh prodavača pneumatika s lakoćom dokopao medija da izrazi svoje nezadovoljstvo "neustavnošću" takve odluke? Što je opasnije: da automobil ili, ne daj Bože, kombi pun državnih dužnosnika prokliže na zavoju zbog starih guma ili da, primjerice, Čačić "prokliže" u nekom od svojih nastupa na radiju? Razmislite.
Naposljetku, kakva ono škola treba za PR-ovca?

* Pravi izazov za spell-check. Vjerojatno druga najduža riječ u Hrvatskom jeziku. Prva je prijestolonasljednikovica.

Kad omiljeni kolumnist promaši "ceo fudbal"

Isprva mi se sve učinilo kao dobra zaj***ncija, ali na moje zaprepaštenje, Ante Tomić doista je stao u obranu Radimira Čačića:

http://www.jutarnji.hr/ante-tomic--evo-zasto-cacic-mora-ostati-u-vladi/1039039/

Ne bi mene mučilo to što netko, pa bio on i moj omiljeni kolumnist i uzor u pisanju (ma koliko to bilo nevidljivo iz mojih postova) nekad krivo procijeni, da njegova argumentacija nije u potpunosti nakaradna.
Naime, kaže Ante da ne bi bilo autoputa ZG-ST da nije bilo Čačića.
Ima bit da je Čačić svojim parama to financirao, svojim rukama stavljao šalunge, na svojim nogama prenosio cement.

Ma teško mi je ovo i pisat koliko sam razočaran i bijesan.

Zasluge Čačića za autoput su jednake zaslugama svih grado- i općino- načelničića širom Hrvatske koji su u želji da izgrade sebi spomenik, ostvare neki „postočić“ ili ogrebu se za nove čupavce pred vlastitom vikendicom, inicirali sulude projekte izgradnji i preuređenja gradskih trgova, općinskih i inih fasada, mostova za Oz i nefunkcionirajućih vodovoda, plinovoda i ostalih građevinarskih maštarija.
Dokaz njihove „sofisticiranosti i stručnosti“ je da uglavnom ništa ne osmisle i ne provedu nego najprimitivnije načine da se spi*kaju novci poreznih obveznika.
E moj Tomiću, zasr'o si ovaj put. Ne može te iskupiti ni dobra ocjena Malog Dlakavca pri kraju članka.

Srećom, moj drugi najomiljeniji kolumnist ne posustaje. Simpatični i bistri Crni Petar, unatoč pritisku "pravne države", i dalje bije svoj boj sa utvrdom gluposti, primitivizma i bahatosti. Posjetite ga i pročitajte. Svaka mu je na mjestu.

http://www.krizevci.info/kolumne/109-crni-petar

Za bolje razumijevanje problema, svakako pogledajte i ovaj članak:

http://www.vecernji.hr/regije/zupan-koren-prijetio-opsovao-kolumnista-portala-peru-budiju-clanak-415729

Drž' se Pero!

Obavezni post o Radimiru

Već danim glavna tema svih vijesti, rasprava i razgovora je Radimir Čačić, prvi potpredsjednik Vlade. (Iskreno, nemam blagog pojma koja bi riječ u ovoj novokomponiranoj tituli trebala počinjati velikim slovom, pa sam samo kapitalizirao "Vladu".)
E, pa i ma i Mali Žuti mišljenje o tome...
Ako se je ne varam, a moram reći da nekad svoje dobro pamćenje osjećam više kao pokoru nego kao dar (pobogu, živim u Hrvatskoj), Radimir Čačić je obećao da će ukoliko bude osuđen otići. To je nedavno i ponovio, premda je bio malo dvosmislen: "Za nesreću se ne odlazi, ali ako ima odgovornosti, onda se odlazi".
Presuda suda u Kaposvaru, premda je nepravomoćna, kaže da je Čačić KRIV. Ako se ja ne varam, krivnja je viši stupanj odgovornosti. Kada se za nekoga kaže da je kriv, onda to znači da je prekršio zakon i time doveo do štetnih posljedica. Dakle, trebao bi otići jer je sam tako rekao.
I tu bi priči i ovome postu trebao biti kraj.
Ali, gle vraga, nije.

Sada se počelo pričati o nužnosti Čačića za reforme, o njegovoj sposobnosti, o bezgraničnom povjerenju Premijera i svemu važnome i nevažnome. Pa tako Vesna Pusić kaže da bi "njegov odlazak destabilizirao Vladu" - kao da ju njegov ostanak osnažuje i stabilizira.
Sam Čačić kaže da će otići ako ne izvuče zemlju iz krize do proljeća 2013. Dakle, ovom presudom ne samo da je zaboravio što je rekao već si je i produžio mandat. Naime, također je bio rekao da će otići do jeseni ako se ne započne s ekonomskim oporavkom.
Premijera Milanovića mi se ne da ovdje ni citirati jer je količina bljezgarija koje je on ovih dana izjavio zapanjujuća - da sam dekan na Pravnom fakultetu u Zagrebu, počeo bih tražiti način da mu poništim diplomu.
Bilo je i priča o jadu i ljudskoj tragediji koju je proživio Čačić zbog nesreće. Ja vas pitam: a što reći za tragediju žene koja je izgubila muža i majku? Što biste rekli da je umjesto anonimne Mađarice to netko vaš - susjed, rođak, sestra...?
Bilo je priče i kako se "to može dogoditi svakome". E, pa ne može se dogoditi onome tko poštuje prometne propise. Ali to ovdje nije ni bitno. Čovjek je rekao da će otići, pa što onda čeka?

Ja zapravo ne sumnjam u sposobnost Radimira Čačića. Iz mnogo sam izvora čuo da je izrazito ozbiljan i pripremljen u  poslu, te da je sposoban strateški promišljati na najvišem nivou. Ali čovjek se pokazao i kao nevjerodostojan i dokazani prijestupnik, a znao je i laprdati o nekim ekonomskim pojmovima (intervju tjedna na Radiju 101 prije nekoliko mjeseci). Povrh toga, omražen je u javnosti i nema nimalo sumnje da je postao problem cijeloj Vladi. Većina ministara (SDP-ovih, naravno) ne izražava se o njemu blagonaklono, pa je upitno kako Vlada u takvim okolnostima može funkcionirati. Zar će se svaki resor zatvoriti u svoje dvorište i proizvoditi projekte i propise bez koordinacije s drugima?

Dakle, Čačić treba otići. Meni zapravo uopće nije jasno što ili tko ga uopće zadržava. Koliko god da je sposoban, ja ne mogu vjerovati da u ovoj zemlji ne postoji netko tko jmu je barem jednak i voljan se prihvatiti tog posla. Zadržavanjem i podržavanjem Čačića, Milanović igra opasan gambit. Rekao bih da je možda dorastao poslu stranačkog čelnika, ali čini se da nije dorastao poslu Predsjednika Vlade.

I još samo jedna mala kvačica. "Ja presudu prihvaćam" kaže Čačić. Pa kao da je to i pitanju i kao da je koga briga prihvaća ju on ili ne. I upravo u tome stavu može se iščitati njegov odnos prema pravnoj državi. Može li takav čovjek voditi zemlju?

Microsoft i Podravka

"Odlično!", usklikne Bill Gates kada je pročitao izvještaj o rezultatima izbora za Senat i doda "Sada konačno mogu postaviti Johna Smitha za predsjednika Uprave Microsofta. A ona mlada Jane bit će direktorica PR-a. Sva sreća da su Demokrati pobijedili. Inače bih morao trpjeti onoga Kevina na mjestu glavnog financijaša još barem četiri godine."

U to zazvoni telefon.

„Šefe, molim upalite TV i pogledajte vijesti na CBS-u“, oglasi se njegova osobna asistentica s druge strane žice.

Bill prebaci na CBS i vidi tužno lice Mitta Romneyja, vođe Republikanaca koji je glasno i u neskladu s držanjem tražio da ne bude revanšizma i da se u nadolazećim promjenama vodi računa „o sposobnosti, a ne podobnosti.“

„Ima i kod nas dobrih managera…“ grmio je Romney…

***********

Čini li vam se ova kratka pričica realnom? Naravno da ne.

Ali je li to SF, fantasy, satira ili romansa? Hehe, ulovio sam vas!

I dok nitko ne sumnja da je riječ o totalnoj idiotariji i izmišljotini, mi kraj zdravih očiju gledamo kako se ta ista priča događa kod nas u Hrvatskoj. Jedno od najboljih poduzeća koja su ikada stvorena na ovim prostorima, nakon godina stagnacije i žrtvovanja ambicijama lokalnih i malo viših političarčića ulazi u novi ciklus apsurda i paradoksa.

Gdje sav normalan svijet imenuje ljude temeljem dokazanih kvalifikacija i sposobnosti potkrijepljenih ostvarenih rezultatima rada, mi imenujemo po rezultatima političkih izbora. To je zapravo toliko apsurdno da je teško o tome nešto i napisati. A problem je tim veći što je većini to postalo normalno, pa jedva da i primjećuju.

Zvonimir Mršić, gradonačelnik Grada Koprivnica, imenovan je predsjednikom Uprave Podravke ne zato što je dokazano dobar manager, ne zato jer se dokazao kao gradonačelnik i ne zato jer je dokazani zaljubljenik u Podravku i veliki vjernik njezinih potencijala. Imenovan je jer je njegova stranka pobijedila na parlamentarnim izborima. I da ne završi na tome, imenovanje je popraćeno komentarima tipa “pa zaslužio je šansu“. Biste li dali studentu prve godine medicine da vam instalira nekoliko premosnica ili da vam zamijeni kuk? Ali, dobar je dečko, zaslužio je šansu…lijepo molim?

Zato, ne treba se čuditi kada Danimir Kolman, predsjednik županijskog HNS-a kaže „Nije dobro da samo SDP kadrovira u Podravki, i HNS ima dobre ljude“. To je isti onaj mentalni sklop koji Podravku gura u propast već 20-ak godina. Isti onaj mentalni sklop koji je konstruirao ključeve za imenovanja u Podravci (ili Podravki? - jezikoslovci, izjasnite se). Ako smo se i zgražali Friščićevim i drugim izjavama u doba afere „Spice“, stvar je došla na sasvim novi nivo. Možete li uopće zamisliti da predsjednik HNS-a kaže: „Nije dobro da SDP kadrovira, ima dobrih ljudi i u HDZ-u“? Naravno da ne.

I znate što ja mislim? Nije Mršić, a ni Kolman, a ni ijedan drugi političar problem Podravke. Problem Podravke smo svi mi koji činimo njezino okruženje. Svi mi zajedno izgradili smo takav sustav u kojem je sasvim normalno da neuki zatiru struku i da kovinotokari prodaju salamu, a trgovci vode administrativne urede. Ogromna većina žitelja ove županije a i cijele države isto bi tako postupila. I samo da znate: skupo ćemo plaćati svojih ruku djela. U Podravci to već dobro znaju.

Naposljetku, držim da je Zvonimir Mršić upravo čovjek koji će učiniti prve, a možda i nekoliko više koraka da se taj sustav promijeni. Isto onako kako je Milanović napravio bitne korake u demokratizaciji zemlje promjenama u SDP-u. Sustavi se ne mogu mijenjati drugačije nego iznutra, pa da bi ste došli u poziciju da nešto promijenite, morate to izboriti po postojećim pravilima. Zaključujem da nije Mršić (i SDP) kriv za vlastito imenovanje nego ranije stvorena pravila igre. Ono što jest rizično, to je da se čovjek može iskvariti na putu prema cilju. Nekako držim da to u ovome slučaju nije tako, a i prvi potezi svjedoče meni u prilog.

Ako se Podravku i može spasiti, Mršić će sigurno tome doprinijeti „or die trying“* kako to kažu anglosaksonci. Eto, ja mu od srca želim da bude zadnji koji je ovako postavljen i da sve svoje slijedeće mandate zasluži svojim uspjesima. A ja se nadam da neće dokazati da sam u krivu.

A, vi, dragi moji birači, zamislite se nad sobom i Kolmanima među vama.

* engleski za „ili umrijeti pokušavajući“

Koaliranje i druge priče

Sporazum HSLS-a i HSS o suradnji na području Grada Zagreba odjeknuo je u javnosti.
Obraćaju mi se brojni birači HSLS-a i kažu da im se ne sviđa veza s HSS-om, jer "mi smo ipak urbana stranka". Mnogi iz ovoga iščitavaju neprincipijelnu i oportunističku koaliciju.
S druge strane, neki koji prakticiraju politiku pozdravljaju ovu odluku jer "brojevi govore...da smo zajedno izašli na parlamentarne izbore imali bi svaki po barem dva zastupnika".
Ovo otvara barem dva pitanja:

1. Ima li suštinske razlike između programa/članova/birača HSLS-a i HSS-a i da li su te razlike nepremostive?
2. Je li politika stvarno samo igra brojki?

Evo što ja mislim na tu temu...
Dakle, ja sam u aktivnoj politici tek nekih 6 mjeseci. Ne držim sebe idealistom, ali nisam ni sklon koaliranju sa strankama čiji su mi svjetonazori strani. Naposljetku, nikada nisam bio član ni pristaša ijedne druge stranke osim HSLS-a, iako sam im ozbiljno zamjerio koaliranje s HDZ-om i HSS-om. To bi valjda značilo da nisam oportunist. Ali, lako je ne biti oportunist kad odlučuješ samo o svom glasu. Biti aktivan u politici znači prihvatiti sudjelovanje u odlučivanju o organizaciji. Dakle, po naravi stvari, kolektiv (stranka, udruga, tvrtka, organizacija) postaje važnija od vas samih i vaših svjetonazora. Jedini cilj bavljenja politikom je participirati u donošenju političkih odluka.
Pretpostavljam da je razlika između mene i nekih što smatram da to treba raditi odgovorno, tj. kada dođeš u priliku odlučivati kao izabrani dužnosnik, tada više ni pojedinac, a ni stranka nisu važni. Tada je važno biračko tijelo koje vas je odabralo. To su osnovi osnova demokracije.
Kada to znamo, znamo i zašto sustavi u Hrvatskoj ne djeluju – zato jer su „privatizirani“ i  „kolektivizirani“. To pak znači da ne postoji odgovornost prema biračima nego prema stranačkom sustavu koji vas je doveo na listu – uspjeh je kolektivan, pa vođa kolektiva (predsjednik stranke ili neki lik iz sjene) određuje vašu sudbinu, pa samim time i njemu dugujete odgovornost i lojalnost. To su osnovi „naopake“ demokracije i razlog zašto se većina građana RH osjeća taocima „politike“.
Da se vratim na temu…
Brojevi su jasni i možemo ih svi lako iščitati na stranici DIP-a. Zbrojeni glasovi HSLS-a i HSS-a daju ljepšu sliku negoli stvarno ostvareni mandati. Ali, da li bi glasači HSLS-a dali glas da smo bili u koaliciji s HSS-om i obrnuto?
Bojim se da su političari počeli gledati na biračko tijelo kao na hrpu brojeva. HSLS se nekada dičio sa svojih 10-ak posto jer su to bili glasovi urbanog, visokoobrazovanog stanovništva koji su doista razmišljali vrlo slično temeljnim načelima stranke. Od tada, bojim se, za HSLS se dosta toga promijenilo. I dobar dio toga, smatram, treba zahvaliti neprincipijelnim koalicijama. Od stranke optuživane za elitizam do stranke koja je „izdala sve svoje ideale“ za samo 10-ak godina. I to ne samo jer su liberali „preliberalni da bi mogli biti zajedno“.
Moj povratak u aktivnu politiku bio je motiviran stavovima Darinka Kosora i jasnom željom da se biračima kaže istina i da se sami borimo za vlastiti program. Naime, to je jedina politika koju ja želim i mogu podržati. Stoga sam, moram to priznati, u problemu kada trebam ljudima objasniti ovaj zadnji potez.
S druge strane, u mome gradu, u kojem sam i sam predsjedavao neko vrijeme ogrankom, HSLS već jest u koaliciji s HSS-om. I to ne bilo kakvim HSS-om, već s ogrankom iz kojeg potječe novoimenovani predsjednik HSS-a. Dakle, ako i zaželimo reći zbogom skorijoj povijesti HSLS-a i vratiti se korijenima ili započeti novi put, to nije nimalo jednostavno, bez obzira na jasno pravilo da svaki ogranak Liberala ima pravo koalirati kako i s kim hoće za lokalne izbore. Nikakvo čudo da je upravo zato, uvodničar i direktor Glasa Podravine s lakoćom zaključio da će HSLS i HSS vrlo vjerojatno koalirati u našoj županiji. I…moram to reći…pogriješio.
Nikakvi zaključci o koaliranju i međustranačkim sporazumima nisu sklopljeni ni u jednom od ogranaka HSLS-a u Koprivničko-križevačkoj županiji. Ili ja, kao predsjednik Županijskog vijeća HSLS-a, to ne znam.
Jedna je važna stvar za naglasiti – lokalni izbori bitno su različiti od parlamentarnih. Puno je važnije ime kandidata i njegov CV negoli je to slučaj na državnoj razini. Ja ne znam kakvi ljudi vode HSS u Zagrebu i jesu li oni bliski liberalnim idejama ili možda za Zagreb vrijedi obrnuto. Međutim, znam ljude koji vode sve stranke na području naše županije, a bogme neke dobro poznajem i po njihovim djelima. Zato, sklon sam koaliranju samo s onima koji me svojom glavom i bradom uvjere da zbog njih neću morati „prodati dušu vragu“, bez obzira na njihovu stranačku nominalu. Ne bude li po mom, bit će bez mene.

Nisam u politiku ušao da nešto steknem, ali niti da nešto izgubim. Jedan je obraz.

Ah, da. Nisam odgovorio na prvo pitanje. Bojim se da velike razlike i nema, a to i nije nužno loše. Možda nas birači svih profila prepoznaju po našem programu koji je dobar. Bez obzira na elitistički "dignute noseve".

Stotka

Raspisale se novine i ostali mediji ovih dana o 100 dana vlade. Sa svih strana pljušte negativne ocjene. Naravno, svi su očekivali od ove vlade čuda. Barem neka mala. A ono sve krenulo nizbrdo: ljudi sa svih strana na ulici, političari u nadzornim odborima, amoralna imenovanja i smjene u javnim poduzećima...zlo i naopako.
Na NovaTV gostuje Milanović i pati pod paljbom (u najmanju ruku) nepristojnog Bage kojega (kao da) su pustili s lanca. Čovjek inače po par minuta tjedno tumači grafove koji nikakvog tumačenja ne trebaju, pa je sad valjda poludio.
I...moram vam reći da mi se svidjelo ono što je Zoki uspio reći. Sviđa mi se i to što zapravo radi vladu kao tim, a ne kao patuljke u sjeni vladara.
Ono što mi se ne sviđa, to je što neki od tih timskih igrača pojma nemaju s čim su se uhvatili u koštac, a bogme jedan se ističe i po besmislenom "laprdanju".
Dakle, prvi potpredsjednik vlade počastio nas je intervjuom na Stojedinici u kojem je izvaljivao tolike gluposti da eter još odzvanja. Moglo se još više srezati proračun, ali to bi značilo umanjenje efekata jer riječ je o produktivnom proračunu...zamrle tvrtke mogu se oživjeti ali treba 6-9 mjeseci da se snimi stanje, a onda za dvije godine mogu doći na 80-85%, ako ste sretni na 90%, ali nikada neće na 100%...itd., itd.
Govorio nam je Čačić o svemu i svačemu i to sa toliko samopouzdanja da veliki dio pučanstva uopće ne sumnja u njegovo znanje i stručnost.
A onda, k'o iz vedra neba osvane novost da on i doktor iz Rijeke koji gradi karizmu na gaženju Markovića i ostale klike iz HNS-a (kao da je to neki problem), započinju javno-privatno partnerstvo vrijedno preko 6 milijuna kuna radi izgradnje i uređenja 338 škola širom RH.
Dođe čovjeku da se upita znaju li Hrvati trošiti pare ikako drugačije osim na gradnju? Nije slučajno da su svi diktatori u povijesti bili graditelji. Svi oni vole graditi spomenike sebi i svojoj vladavini. I to spomenike koji će se odmah vidjeti.
Tko o čemu, Čačić o gradnji. I onda nađe ekonomski najneukijeg ministra u vladi i temu protiv koje "nitko moralan ne može ništa reći", i voila! Eto nam investicijskog zamaha. Ne sumnjam da će značajnu ulogu u njemu odigrati neka od Čačićevih , pardon - na odvjetničke kuće prenesenih poduzeća. Jezivo!

Onda, još veća strava bliže nama. Koprivničko gradsko vijeće odlučuje zadužiti gradsku firmu Trg za 27 milijuna kuna kako bi kupili Pevecovu zgradu u Koprivnici. I, kako piše u novinama, iznajmljivanjem samo jedne etaže pokrit će kredit. Tko je ovdje lud? Kad bi to tako išlo, svi bi se bavili buy & rent biznisom s nekretninama. Imaju li kakvu namjenu i strateški projekt o korištenju prostora? Vjerojatno ne, jer ne bi ovako hitno tražili odluku. Tko će jamčiti za kredit? Grad? Grad nema novaca - to su pare poreznih obveznika. I mislim da je dosta neukih kvazi-poduzetnika koji bi s našim novcima kretali u biznise. Shvatimo jednom i zauvijek: nije uloga gradova, županija i države da se bave poduzetništvom i da osnivaju poduzeća. Njihova je uloga da upravljaju našim novcima kako bi se ostvarivali društveni interesi.
Ovako, imamo oko 500-tinjak instanci na kojima se odvija pljačka građana ove države - od neodgovornog i nestručnog upravljanja pa do namjernih zlouporaba i podmićivanja. Na koncu, nema razlike, svejedno mi je jeli netko moje pare ukrao ili ih je "zatrajao" svojom glupošću.

Ako želite ćuti koju pametnu o ekonomiji, pogledajte emisiju Otvoreno od 27.3.2012., na HRT-ovoj "HTV na zahtjev" stranici. Sve što je gospodin Josip Budimir u toj emisiji izrekao je ono što trebate znati o ekonomiji. Link:

http://www.hrt.hr/index.php?id=enz&tx_ttnews[cat]=170&cHash=5ffa325f26

U istoj emisiji imat ćete prilike ćuti i jezivu neoliberalnu mantru koju izgovara poduzetnik Nenad Bakić. Prepoznajte ju pa se javite u komentare da prokomentiramo.

Novosti?

Izbivao sam neko vrijeme iz blogosfere i cyberspacea. Nije se bilo što za reći, neke su se stvari mijenjale, neke nisu. Zapravo, malo smo zadržali dah do jučerašnjeg sabora, pa sada možemo izdahnuti i nastaviti.
Darinko Kosor je novi/stari predsjednik HSLS-a i to je novost koja baš to i nije. Čini se da su mediji razočarani što nije došlo do promjene. Moj komentar je kratak - ja sam za kontinuitet jer smatram da je čovjek ponešto naučio na greškama koje je (zajedno s nama ostalima) učinio. Odgovornost za loš rezultat je uvelike njegova, ali iskreno ne vidim da bi promjena sama po sebi bila bolja. Neka čovjek ima još jednu šansu.
Lokalno, došlo je do male, ali za ovaj blog značajne promjene, pa je yours truly postao predsjednik Županijskog vijeća HSLS-a Koprivničko-križevačke županije. To neće značiti promjenu naziva i adrese ovog bloga, a ako neki koprivničanci ili đurđevčani ili hlebinci ili...požele čitati ove žvrljotine, neće se valjda naljutiti na ono "križevački" u naslovu i "kz" u adresi. A ako se i naljute, ne trebam takvu publiku.
S druge strane, nadam se da će mi "Veliki Žuti" - moj nasljednik u Križevcima - dozvoliti da koristim ovaj naziv i dalje. Ako ne, javit ću;-)
Toliko o "novostima", uskoro nove teme. Neka ste mi do tada slobodni!