Microsoft i Podravka

"Odlično!", usklikne Bill Gates kada je pročitao izvještaj o rezultatima izbora za Senat i doda "Sada konačno mogu postaviti Johna Smitha za predsjednika Uprave Microsofta. A ona mlada Jane bit će direktorica PR-a. Sva sreća da su Demokrati pobijedili. Inače bih morao trpjeti onoga Kevina na mjestu glavnog financijaša još barem četiri godine."

U to zazvoni telefon.

„Šefe, molim upalite TV i pogledajte vijesti na CBS-u“, oglasi se njegova osobna asistentica s druge strane žice.

Bill prebaci na CBS i vidi tužno lice Mitta Romneyja, vođe Republikanaca koji je glasno i u neskladu s držanjem tražio da ne bude revanšizma i da se u nadolazećim promjenama vodi računa „o sposobnosti, a ne podobnosti.“

„Ima i kod nas dobrih managera…“ grmio je Romney…

***********

Čini li vam se ova kratka pričica realnom? Naravno da ne.

Ali je li to SF, fantasy, satira ili romansa? Hehe, ulovio sam vas!

I dok nitko ne sumnja da je riječ o totalnoj idiotariji i izmišljotini, mi kraj zdravih očiju gledamo kako se ta ista priča događa kod nas u Hrvatskoj. Jedno od najboljih poduzeća koja su ikada stvorena na ovim prostorima, nakon godina stagnacije i žrtvovanja ambicijama lokalnih i malo viših političarčića ulazi u novi ciklus apsurda i paradoksa.

Gdje sav normalan svijet imenuje ljude temeljem dokazanih kvalifikacija i sposobnosti potkrijepljenih ostvarenih rezultatima rada, mi imenujemo po rezultatima političkih izbora. To je zapravo toliko apsurdno da je teško o tome nešto i napisati. A problem je tim veći što je većini to postalo normalno, pa jedva da i primjećuju.

Zvonimir Mršić, gradonačelnik Grada Koprivnica, imenovan je predsjednikom Uprave Podravke ne zato što je dokazano dobar manager, ne zato jer se dokazao kao gradonačelnik i ne zato jer je dokazani zaljubljenik u Podravku i veliki vjernik njezinih potencijala. Imenovan je jer je njegova stranka pobijedila na parlamentarnim izborima. I da ne završi na tome, imenovanje je popraćeno komentarima tipa “pa zaslužio je šansu“. Biste li dali studentu prve godine medicine da vam instalira nekoliko premosnica ili da vam zamijeni kuk? Ali, dobar je dečko, zaslužio je šansu…lijepo molim?

Zato, ne treba se čuditi kada Danimir Kolman, predsjednik županijskog HNS-a kaže „Nije dobro da samo SDP kadrovira u Podravki, i HNS ima dobre ljude“. To je isti onaj mentalni sklop koji Podravku gura u propast već 20-ak godina. Isti onaj mentalni sklop koji je konstruirao ključeve za imenovanja u Podravci (ili Podravki? - jezikoslovci, izjasnite se). Ako smo se i zgražali Friščićevim i drugim izjavama u doba afere „Spice“, stvar je došla na sasvim novi nivo. Možete li uopće zamisliti da predsjednik HNS-a kaže: „Nije dobro da SDP kadrovira, ima dobrih ljudi i u HDZ-u“? Naravno da ne.

I znate što ja mislim? Nije Mršić, a ni Kolman, a ni ijedan drugi političar problem Podravke. Problem Podravke smo svi mi koji činimo njezino okruženje. Svi mi zajedno izgradili smo takav sustav u kojem je sasvim normalno da neuki zatiru struku i da kovinotokari prodaju salamu, a trgovci vode administrativne urede. Ogromna većina žitelja ove županije a i cijele države isto bi tako postupila. I samo da znate: skupo ćemo plaćati svojih ruku djela. U Podravci to već dobro znaju.

Naposljetku, držim da je Zvonimir Mršić upravo čovjek koji će učiniti prve, a možda i nekoliko više koraka da se taj sustav promijeni. Isto onako kako je Milanović napravio bitne korake u demokratizaciji zemlje promjenama u SDP-u. Sustavi se ne mogu mijenjati drugačije nego iznutra, pa da bi ste došli u poziciju da nešto promijenite, morate to izboriti po postojećim pravilima. Zaključujem da nije Mršić (i SDP) kriv za vlastito imenovanje nego ranije stvorena pravila igre. Ono što jest rizično, to je da se čovjek može iskvariti na putu prema cilju. Nekako držim da to u ovome slučaju nije tako, a i prvi potezi svjedoče meni u prilog.

Ako se Podravku i može spasiti, Mršić će sigurno tome doprinijeti „or die trying“* kako to kažu anglosaksonci. Eto, ja mu od srca želim da bude zadnji koji je ovako postavljen i da sve svoje slijedeće mandate zasluži svojim uspjesima. A ja se nadam da neće dokazati da sam u krivu.

A, vi, dragi moji birači, zamislite se nad sobom i Kolmanima među vama.

* engleski za „ili umrijeti pokušavajući“

Koaliranje i druge priče

Sporazum HSLS-a i HSS o suradnji na području Grada Zagreba odjeknuo je u javnosti.
Obraćaju mi se brojni birači HSLS-a i kažu da im se ne sviđa veza s HSS-om, jer "mi smo ipak urbana stranka". Mnogi iz ovoga iščitavaju neprincipijelnu i oportunističku koaliciju.
S druge strane, neki koji prakticiraju politiku pozdravljaju ovu odluku jer "brojevi govore...da smo zajedno izašli na parlamentarne izbore imali bi svaki po barem dva zastupnika".
Ovo otvara barem dva pitanja:

1. Ima li suštinske razlike između programa/članova/birača HSLS-a i HSS-a i da li su te razlike nepremostive?
2. Je li politika stvarno samo igra brojki?

Evo što ja mislim na tu temu...
Dakle, ja sam u aktivnoj politici tek nekih 6 mjeseci. Ne držim sebe idealistom, ali nisam ni sklon koaliranju sa strankama čiji su mi svjetonazori strani. Naposljetku, nikada nisam bio član ni pristaša ijedne druge stranke osim HSLS-a, iako sam im ozbiljno zamjerio koaliranje s HDZ-om i HSS-om. To bi valjda značilo da nisam oportunist. Ali, lako je ne biti oportunist kad odlučuješ samo o svom glasu. Biti aktivan u politici znači prihvatiti sudjelovanje u odlučivanju o organizaciji. Dakle, po naravi stvari, kolektiv (stranka, udruga, tvrtka, organizacija) postaje važnija od vas samih i vaših svjetonazora. Jedini cilj bavljenja politikom je participirati u donošenju političkih odluka.
Pretpostavljam da je razlika između mene i nekih što smatram da to treba raditi odgovorno, tj. kada dođeš u priliku odlučivati kao izabrani dužnosnik, tada više ni pojedinac, a ni stranka nisu važni. Tada je važno biračko tijelo koje vas je odabralo. To su osnovi osnova demokracije.
Kada to znamo, znamo i zašto sustavi u Hrvatskoj ne djeluju – zato jer su „privatizirani“ i  „kolektivizirani“. To pak znači da ne postoji odgovornost prema biračima nego prema stranačkom sustavu koji vas je doveo na listu – uspjeh je kolektivan, pa vođa kolektiva (predsjednik stranke ili neki lik iz sjene) određuje vašu sudbinu, pa samim time i njemu dugujete odgovornost i lojalnost. To su osnovi „naopake“ demokracije i razlog zašto se većina građana RH osjeća taocima „politike“.
Da se vratim na temu…
Brojevi su jasni i možemo ih svi lako iščitati na stranici DIP-a. Zbrojeni glasovi HSLS-a i HSS-a daju ljepšu sliku negoli stvarno ostvareni mandati. Ali, da li bi glasači HSLS-a dali glas da smo bili u koaliciji s HSS-om i obrnuto?
Bojim se da su političari počeli gledati na biračko tijelo kao na hrpu brojeva. HSLS se nekada dičio sa svojih 10-ak posto jer su to bili glasovi urbanog, visokoobrazovanog stanovništva koji su doista razmišljali vrlo slično temeljnim načelima stranke. Od tada, bojim se, za HSLS se dosta toga promijenilo. I dobar dio toga, smatram, treba zahvaliti neprincipijelnim koalicijama. Od stranke optuživane za elitizam do stranke koja je „izdala sve svoje ideale“ za samo 10-ak godina. I to ne samo jer su liberali „preliberalni da bi mogli biti zajedno“.
Moj povratak u aktivnu politiku bio je motiviran stavovima Darinka Kosora i jasnom željom da se biračima kaže istina i da se sami borimo za vlastiti program. Naime, to je jedina politika koju ja želim i mogu podržati. Stoga sam, moram to priznati, u problemu kada trebam ljudima objasniti ovaj zadnji potez.
S druge strane, u mome gradu, u kojem sam i sam predsjedavao neko vrijeme ogrankom, HSLS već jest u koaliciji s HSS-om. I to ne bilo kakvim HSS-om, već s ogrankom iz kojeg potječe novoimenovani predsjednik HSS-a. Dakle, ako i zaželimo reći zbogom skorijoj povijesti HSLS-a i vratiti se korijenima ili započeti novi put, to nije nimalo jednostavno, bez obzira na jasno pravilo da svaki ogranak Liberala ima pravo koalirati kako i s kim hoće za lokalne izbore. Nikakvo čudo da je upravo zato, uvodničar i direktor Glasa Podravine s lakoćom zaključio da će HSLS i HSS vrlo vjerojatno koalirati u našoj županiji. I…moram to reći…pogriješio.
Nikakvi zaključci o koaliranju i međustranačkim sporazumima nisu sklopljeni ni u jednom od ogranaka HSLS-a u Koprivničko-križevačkoj županiji. Ili ja, kao predsjednik Županijskog vijeća HSLS-a, to ne znam.
Jedna je važna stvar za naglasiti – lokalni izbori bitno su različiti od parlamentarnih. Puno je važnije ime kandidata i njegov CV negoli je to slučaj na državnoj razini. Ja ne znam kakvi ljudi vode HSS u Zagrebu i jesu li oni bliski liberalnim idejama ili možda za Zagreb vrijedi obrnuto. Međutim, znam ljude koji vode sve stranke na području naše županije, a bogme neke dobro poznajem i po njihovim djelima. Zato, sklon sam koaliranju samo s onima koji me svojom glavom i bradom uvjere da zbog njih neću morati „prodati dušu vragu“, bez obzira na njihovu stranačku nominalu. Ne bude li po mom, bit će bez mene.

Nisam u politiku ušao da nešto steknem, ali niti da nešto izgubim. Jedan je obraz.

Ah, da. Nisam odgovorio na prvo pitanje. Bojim se da velike razlike i nema, a to i nije nužno loše. Možda nas birači svih profila prepoznaju po našem programu koji je dobar. Bez obzira na elitistički "dignute noseve".

Stotka

Raspisale se novine i ostali mediji ovih dana o 100 dana vlade. Sa svih strana pljušte negativne ocjene. Naravno, svi su očekivali od ove vlade čuda. Barem neka mala. A ono sve krenulo nizbrdo: ljudi sa svih strana na ulici, političari u nadzornim odborima, amoralna imenovanja i smjene u javnim poduzećima...zlo i naopako.
Na NovaTV gostuje Milanović i pati pod paljbom (u najmanju ruku) nepristojnog Bage kojega (kao da) su pustili s lanca. Čovjek inače po par minuta tjedno tumači grafove koji nikakvog tumačenja ne trebaju, pa je sad valjda poludio.
I...moram vam reći da mi se svidjelo ono što je Zoki uspio reći. Sviđa mi se i to što zapravo radi vladu kao tim, a ne kao patuljke u sjeni vladara.
Ono što mi se ne sviđa, to je što neki od tih timskih igrača pojma nemaju s čim su se uhvatili u koštac, a bogme jedan se ističe i po besmislenom "laprdanju".
Dakle, prvi potpredsjednik vlade počastio nas je intervjuom na Stojedinici u kojem je izvaljivao tolike gluposti da eter još odzvanja. Moglo se još više srezati proračun, ali to bi značilo umanjenje efekata jer riječ je o produktivnom proračunu...zamrle tvrtke mogu se oživjeti ali treba 6-9 mjeseci da se snimi stanje, a onda za dvije godine mogu doći na 80-85%, ako ste sretni na 90%, ali nikada neće na 100%...itd., itd.
Govorio nam je Čačić o svemu i svačemu i to sa toliko samopouzdanja da veliki dio pučanstva uopće ne sumnja u njegovo znanje i stručnost.
A onda, k'o iz vedra neba osvane novost da on i doktor iz Rijeke koji gradi karizmu na gaženju Markovića i ostale klike iz HNS-a (kao da je to neki problem), započinju javno-privatno partnerstvo vrijedno preko 6 milijuna kuna radi izgradnje i uređenja 338 škola širom RH.
Dođe čovjeku da se upita znaju li Hrvati trošiti pare ikako drugačije osim na gradnju? Nije slučajno da su svi diktatori u povijesti bili graditelji. Svi oni vole graditi spomenike sebi i svojoj vladavini. I to spomenike koji će se odmah vidjeti.
Tko o čemu, Čačić o gradnji. I onda nađe ekonomski najneukijeg ministra u vladi i temu protiv koje "nitko moralan ne može ništa reći", i voila! Eto nam investicijskog zamaha. Ne sumnjam da će značajnu ulogu u njemu odigrati neka od Čačićevih , pardon - na odvjetničke kuće prenesenih poduzeća. Jezivo!

Onda, još veća strava bliže nama. Koprivničko gradsko vijeće odlučuje zadužiti gradsku firmu Trg za 27 milijuna kuna kako bi kupili Pevecovu zgradu u Koprivnici. I, kako piše u novinama, iznajmljivanjem samo jedne etaže pokrit će kredit. Tko je ovdje lud? Kad bi to tako išlo, svi bi se bavili buy & rent biznisom s nekretninama. Imaju li kakvu namjenu i strateški projekt o korištenju prostora? Vjerojatno ne, jer ne bi ovako hitno tražili odluku. Tko će jamčiti za kredit? Grad? Grad nema novaca - to su pare poreznih obveznika. I mislim da je dosta neukih kvazi-poduzetnika koji bi s našim novcima kretali u biznise. Shvatimo jednom i zauvijek: nije uloga gradova, županija i države da se bave poduzetništvom i da osnivaju poduzeća. Njihova je uloga da upravljaju našim novcima kako bi se ostvarivali društveni interesi.
Ovako, imamo oko 500-tinjak instanci na kojima se odvija pljačka građana ove države - od neodgovornog i nestručnog upravljanja pa do namjernih zlouporaba i podmićivanja. Na koncu, nema razlike, svejedno mi je jeli netko moje pare ukrao ili ih je "zatrajao" svojom glupošću.

Ako želite ćuti koju pametnu o ekonomiji, pogledajte emisiju Otvoreno od 27.3.2012., na HRT-ovoj "HTV na zahtjev" stranici. Sve što je gospodin Josip Budimir u toj emisiji izrekao je ono što trebate znati o ekonomiji. Link:

http://www.hrt.hr/index.php?id=enz&tx_ttnews[cat]=170&cHash=5ffa325f26

U istoj emisiji imat ćete prilike ćuti i jezivu neoliberalnu mantru koju izgovara poduzetnik Nenad Bakić. Prepoznajte ju pa se javite u komentare da prokomentiramo.