Već danim glavna tema svih vijesti, rasprava i razgovora je Radimir Čačić, prvi potpredsjednik Vlade. (Iskreno, nemam blagog pojma koja bi riječ u ovoj novokomponiranoj tituli trebala počinjati velikim slovom, pa sam samo kapitalizirao "Vladu".)
E, pa i ma i Mali Žuti mišljenje o tome...
Ako se je ne varam, a moram reći da nekad svoje dobro pamćenje osjećam više kao pokoru nego kao dar (pobogu, živim u Hrvatskoj), Radimir Čačić je obećao da će ukoliko bude osuđen otići. To je nedavno i ponovio, premda je bio malo dvosmislen: "Za nesreću se ne odlazi, ali ako ima odgovornosti, onda se odlazi".
Presuda suda u Kaposvaru, premda je nepravomoćna, kaže da je Čačić KRIV. Ako se ja ne varam, krivnja je viši stupanj odgovornosti. Kada se za nekoga kaže da je kriv, onda to znači da je prekršio zakon i time doveo do štetnih posljedica. Dakle, trebao bi otići jer je sam tako rekao.
I tu bi priči i ovome postu trebao biti kraj.
Ali, gle vraga, nije.
Sada se počelo pričati o nužnosti Čačića za reforme, o njegovoj sposobnosti, o bezgraničnom povjerenju Premijera i svemu važnome i nevažnome. Pa tako Vesna Pusić kaže da bi "njegov odlazak destabilizirao Vladu" - kao da ju njegov ostanak osnažuje i stabilizira.
Sam Čačić kaže da će otići ako ne izvuče zemlju iz krize do proljeća 2013. Dakle, ovom presudom ne samo da je zaboravio što je rekao već si je i produžio mandat. Naime, također je bio rekao da će otići do jeseni ako se ne započne s ekonomskim oporavkom.
Premijera Milanovića mi se ne da ovdje ni citirati jer je količina bljezgarija koje je on ovih dana izjavio zapanjujuća - da sam dekan na Pravnom fakultetu u Zagrebu, počeo bih tražiti način da mu poništim diplomu.
Bilo je i priča o jadu i ljudskoj tragediji koju je proživio Čačić zbog nesreće. Ja vas pitam: a što reći za tragediju žene koja je izgubila muža i majku? Što biste rekli da je umjesto anonimne Mađarice to netko vaš - susjed, rođak, sestra...?
Bilo je priče i kako se "to može dogoditi svakome". E, pa ne može se dogoditi onome tko poštuje prometne propise. Ali to ovdje nije ni bitno. Čovjek je rekao da će otići, pa što onda čeka?
Ja zapravo ne sumnjam u sposobnost Radimira Čačića. Iz mnogo sam izvora čuo da je izrazito ozbiljan i pripremljen u poslu, te da je sposoban strateški promišljati na najvišem nivou. Ali čovjek se pokazao i kao nevjerodostojan i dokazani prijestupnik, a znao je i laprdati o nekim ekonomskim pojmovima (intervju tjedna na Radiju 101 prije nekoliko mjeseci). Povrh toga, omražen je u javnosti i nema nimalo sumnje da je postao problem cijeloj Vladi. Većina ministara (SDP-ovih, naravno) ne izražava se o njemu blagonaklono, pa je upitno kako Vlada u takvim okolnostima može funkcionirati. Zar će se svaki resor zatvoriti u svoje dvorište i proizvoditi projekte i propise bez koordinacije s drugima?
Dakle, Čačić treba otići. Meni zapravo uopće nije jasno što ili tko ga uopće zadržava. Koliko god da je sposoban, ja ne mogu vjerovati da u ovoj zemlji ne postoji netko tko jmu je barem jednak i voljan se prihvatiti tog posla. Zadržavanjem i podržavanjem Čačića, Milanović igra opasan gambit. Rekao bih da je možda dorastao poslu stranačkog čelnika, ali čini se da nije dorastao poslu Predsjednika Vlade.
I još samo jedna mala kvačica. "Ja presudu prihvaćam" kaže Čačić. Pa kao da je to i pitanju i kao da je koga briga prihvaća ju on ili ne. I upravo u tome stavu može se iščitati njegov odnos prema pravnoj državi. Može li takav čovjek voditi zemlju?
Nema komentara:
Objavi komentar