ponedjeljak, 23. srpnja 2012.

PaRaziti, Kerum, Modrić,...

Usred sezone kiselih krastavaca - ludi tjedan.
Najprije je poludio Kerum i demonstrirao moć pravog gazde. Došao na Poljud i uzeo 50 karata za svečanu ložu. Bilo je tu još usputnih događaja, ali oni su ionako ishlapjeli u roku od 24 sata. Pričao je o mudima i povukao se na jahtu...možda je mislio na peraje.
Dosta šale. Potpuni je idiotizam da Grad Split upravlja nogometnim klubom. Općenito, treba gdjegod se to može spriječiti da gradovi, općine i županije upravljaju gospodarskim subjektima. Naime, nije uloga gradova da ostvaruju profite i sastavljaju momčadi, nego da ostvaruju društvene interese na svojem području. Postoje brojne nekompatibilnosti između sustava upravljanja gradovima i sustava upravljanja poduzećima koje onemogućavaju efikasnost u ovakvim situacijama. Ne bih ovdje dalje elaborirao o tome, ali problem je očit. I Hajduk i Dinamo, a i dobar dio ostalih klubova pretvorio se u rupe bez dna. Nekakvi, na tko zna kakav način izabrani "predsjednici" ostavljaju iza sebe sve dublje i dublje financijske rupe koje popunjavaju porezni obveznici. A Mamići, Kerumi i ina ekipa glume gazde i dižu profite vrćenjem tuđih para. Točka.
A o samom Kerumu ne treba trošiti riječi. Činjenica da taj primitivac može biti gradonačelnik Splita govori o tome gradu više negoli tisuću slika Mejaša, Sirobuje i ostalih gradskih i prigradskih kvartova koji uništavaju sliku grada u kojem sam odrastao, a koji se je svojedobno znao proglašavati najljepšim na Svijetu. Unatoč suncu i Bačvicama, bojim se da je budućnost Splita daleko od svijetle. Tko ne vjeruje da se tako što može dogoditi, neka samo prouči na Wikipediji članke o, recimo, Liverpoolu, Manchesteru i Detroitu. Ova prva dva, za razliku od Splita, imaju i poznate nogometne klubove, ovaj zadnji je bio dom cijeloj jednoj ogromnoj industriji u najindustrijaliziranijoj* zemlji na svijetu.

Nevjerojatno je kako se naši mediji pohvalno ili u najgoru ruku neutralno odnose prema postupku Luke Modrića. Čovjek lani potpisao milijunski ugovor s klubom, zapravo ga produžio na pet godina, a sad čim se je spomenulo da se Real zanima za njega, smatra da je pravedno da ga ovi puste da on ode. I onda odbije sa klubom, s kojim je (valjda, ali nije isključeno da se gore spomenuti lik upleo) vlastitom voljom potpisao 5-godišnji ugovor, otići na pripremnu turneju. To je nevjerojatno glup, neprofesionalan i ljigav potez. Bojim se da njegova zvijezda gasne. Baš me zanima hoće li netko u našim medijima konačno opisati ovo ponašanje na primjeren način. Ne sumnjam da bi Sammira žestoko "oprali" da on to napravi Dinamu, a ne daj Bože da ode u, recimo, Partizan.

I šećer za kraj. Već nekoliko godina, sve policijske Uprave u državi dobile su svoje glasnogovornice. Najbolje od njih bile su u stanju nabiflati tri proste rečenice i ispaliti ih pred okupljenim novinarima. Da li zbog broja kaznenih predmeta ili sasvim slučajno, najčešće se pojavljivala ona iz Splita kojoj zaboravim ime ali jedno od prezimena joj je Gudelj. Meni je njeno pojavljivanje uvijek bilo posebno iritantno jer je uvijek izgovarala sve u jednom dahu, s naglaskom i izgovorom koji bitno odudaraju od književnog Hrvatskog jezika. I uvijek sam si mislio zašto te objave ne odrađuje neki od načelnika kao što se to radilo ranije, a moram reći da je dobar dio njih bio prilično dobar u tome. Barem je gledatelj imao osjećaj da netko o nečemu kompetentno govori. Ali, valjda je bilo važnije da onaj tko govori - nekako izgleda. Premda, ruku na srce, ni ove glasnogovornice nisu bile neke misice. I onda - "big bang" - teta iz Splitske PU nema diplome. Kakvo iznenađenje! A pitam se: kakva je diploma tu potrebna?
Nešto dalje, u Zagrebu, Premijer je odlučio zabraniti ministrima da za vlastite potrebe koriste PR usluge vanjskih agencija, nego neka izvole koristiti ekipu koju su sami (ili oni prije njih) dovukli. Naime, poput MUP-a, sva su se ministarstva i državne firme "oboružale" PR-ovcima svih vrsta - press clipperima, savjetnicima, glasnogovornicima, tihošaptačima i svim drugim vrstama i podvrstama. Čini se da je PR bio prava služba u koju možete dovući sve svoje rođake, bratiće, tazbinu i rodbinu. Naravno, nije bila namjera da im se dade nešto raditi. Nisu ovi to ni u stanju. Povrh svih njih upošljavale su se razne agencije.
Eh, sad, zamislite da su u vladi rekli da će odsada gume na automobilima mijenjati svakih 3-5 godina ovisno o kilometraži. Mislite da bi se ceh prodavača pneumatika s lakoćom dokopao medija da izrazi svoje nezadovoljstvo "neustavnošću" takve odluke? Što je opasnije: da automobil ili, ne daj Bože, kombi pun državnih dužnosnika prokliže na zavoju zbog starih guma ili da, primjerice, Čačić "prokliže" u nekom od svojih nastupa na radiju? Razmislite.
Naposljetku, kakva ono škola treba za PR-ovca?

* Pravi izazov za spell-check. Vjerojatno druga najduža riječ u Hrvatskom jeziku. Prva je prijestolonasljednikovica.

petak, 6. srpnja 2012.

Kad omiljeni kolumnist promaši "ceo fudbal"

Isprva mi se sve učinilo kao dobra zaj***ncija, ali na moje zaprepaštenje, Ante Tomić doista je stao u obranu Radimira Čačića:

http://www.jutarnji.hr/ante-tomic--evo-zasto-cacic-mora-ostati-u-vladi/1039039/

Ne bi mene mučilo to što netko, pa bio on i moj omiljeni kolumnist i uzor u pisanju (ma koliko to bilo nevidljivo iz mojih postova) nekad krivo procijeni, da njegova argumentacija nije u potpunosti nakaradna.
Naime, kaže Ante da ne bi bilo autoputa ZG-ST da nije bilo Čačića.
Ima bit da je Čačić svojim parama to financirao, svojim rukama stavljao šalunge, na svojim nogama prenosio cement.

Ma teško mi je ovo i pisat koliko sam razočaran i bijesan.

Zasluge Čačića za autoput su jednake zaslugama svih grado- i općino- načelničića širom Hrvatske koji su u želji da izgrade sebi spomenik, ostvare neki „postočić“ ili ogrebu se za nove čupavce pred vlastitom vikendicom, inicirali sulude projekte izgradnji i preuređenja gradskih trgova, općinskih i inih fasada, mostova za Oz i nefunkcionirajućih vodovoda, plinovoda i ostalih građevinarskih maštarija.
Dokaz njihove „sofisticiranosti i stručnosti“ je da uglavnom ništa ne osmisle i ne provedu nego najprimitivnije načine da se spi*kaju novci poreznih obveznika.
E moj Tomiću, zasr'o si ovaj put. Ne može te iskupiti ni dobra ocjena Malog Dlakavca pri kraju članka.

Srećom, moj drugi najomiljeniji kolumnist ne posustaje. Simpatični i bistri Crni Petar, unatoč pritisku "pravne države", i dalje bije svoj boj sa utvrdom gluposti, primitivizma i bahatosti. Posjetite ga i pročitajte. Svaka mu je na mjestu.

http://www.krizevci.info/kolumne/109-crni-petar

Za bolje razumijevanje problema, svakako pogledajte i ovaj članak:

http://www.vecernji.hr/regije/zupan-koren-prijetio-opsovao-kolumnista-portala-peru-budiju-clanak-415729

Drž' se Pero!

nedjelja, 1. srpnja 2012.

Obavezni post o Radimiru

Već danim glavna tema svih vijesti, rasprava i razgovora je Radimir Čačić, prvi potpredsjednik Vlade. (Iskreno, nemam blagog pojma koja bi riječ u ovoj novokomponiranoj tituli trebala počinjati velikim slovom, pa sam samo kapitalizirao "Vladu".)
E, pa i ma i Mali Žuti mišljenje o tome...
Ako se je ne varam, a moram reći da nekad svoje dobro pamćenje osjećam više kao pokoru nego kao dar (pobogu, živim u Hrvatskoj), Radimir Čačić je obećao da će ukoliko bude osuđen otići. To je nedavno i ponovio, premda je bio malo dvosmislen: "Za nesreću se ne odlazi, ali ako ima odgovornosti, onda se odlazi".
Presuda suda u Kaposvaru, premda je nepravomoćna, kaže da je Čačić KRIV. Ako se ja ne varam, krivnja je viši stupanj odgovornosti. Kada se za nekoga kaže da je kriv, onda to znači da je prekršio zakon i time doveo do štetnih posljedica. Dakle, trebao bi otići jer je sam tako rekao.
I tu bi priči i ovome postu trebao biti kraj.
Ali, gle vraga, nije.

Sada se počelo pričati o nužnosti Čačića za reforme, o njegovoj sposobnosti, o bezgraničnom povjerenju Premijera i svemu važnome i nevažnome. Pa tako Vesna Pusić kaže da bi "njegov odlazak destabilizirao Vladu" - kao da ju njegov ostanak osnažuje i stabilizira.
Sam Čačić kaže da će otići ako ne izvuče zemlju iz krize do proljeća 2013. Dakle, ovom presudom ne samo da je zaboravio što je rekao već si je i produžio mandat. Naime, također je bio rekao da će otići do jeseni ako se ne započne s ekonomskim oporavkom.
Premijera Milanovića mi se ne da ovdje ni citirati jer je količina bljezgarija koje je on ovih dana izjavio zapanjujuća - da sam dekan na Pravnom fakultetu u Zagrebu, počeo bih tražiti način da mu poništim diplomu.
Bilo je i priča o jadu i ljudskoj tragediji koju je proživio Čačić zbog nesreće. Ja vas pitam: a što reći za tragediju žene koja je izgubila muža i majku? Što biste rekli da je umjesto anonimne Mađarice to netko vaš - susjed, rođak, sestra...?
Bilo je priče i kako se "to može dogoditi svakome". E, pa ne može se dogoditi onome tko poštuje prometne propise. Ali to ovdje nije ni bitno. Čovjek je rekao da će otići, pa što onda čeka?

Ja zapravo ne sumnjam u sposobnost Radimira Čačića. Iz mnogo sam izvora čuo da je izrazito ozbiljan i pripremljen u  poslu, te da je sposoban strateški promišljati na najvišem nivou. Ali čovjek se pokazao i kao nevjerodostojan i dokazani prijestupnik, a znao je i laprdati o nekim ekonomskim pojmovima (intervju tjedna na Radiju 101 prije nekoliko mjeseci). Povrh toga, omražen je u javnosti i nema nimalo sumnje da je postao problem cijeloj Vladi. Većina ministara (SDP-ovih, naravno) ne izražava se o njemu blagonaklono, pa je upitno kako Vlada u takvim okolnostima može funkcionirati. Zar će se svaki resor zatvoriti u svoje dvorište i proizvoditi projekte i propise bez koordinacije s drugima?

Dakle, Čačić treba otići. Meni zapravo uopće nije jasno što ili tko ga uopće zadržava. Koliko god da je sposoban, ja ne mogu vjerovati da u ovoj zemlji ne postoji netko tko jmu je barem jednak i voljan se prihvatiti tog posla. Zadržavanjem i podržavanjem Čačića, Milanović igra opasan gambit. Rekao bih da je možda dorastao poslu stranačkog čelnika, ali čini se da nije dorastao poslu Predsjednika Vlade.

I još samo jedna mala kvačica. "Ja presudu prihvaćam" kaže Čačić. Pa kao da je to i pitanju i kao da je koga briga prihvaća ju on ili ne. I upravo u tome stavu može se iščitati njegov odnos prema pravnoj državi. Može li takav čovjek voditi zemlju?