Koaliranje i druge priče

Sporazum HSLS-a i HSS o suradnji na području Grada Zagreba odjeknuo je u javnosti.
Obraćaju mi se brojni birači HSLS-a i kažu da im se ne sviđa veza s HSS-om, jer "mi smo ipak urbana stranka". Mnogi iz ovoga iščitavaju neprincipijelnu i oportunističku koaliciju.
S druge strane, neki koji prakticiraju politiku pozdravljaju ovu odluku jer "brojevi govore...da smo zajedno izašli na parlamentarne izbore imali bi svaki po barem dva zastupnika".
Ovo otvara barem dva pitanja:

1. Ima li suštinske razlike između programa/članova/birača HSLS-a i HSS-a i da li su te razlike nepremostive?
2. Je li politika stvarno samo igra brojki?

Evo što ja mislim na tu temu...
Dakle, ja sam u aktivnoj politici tek nekih 6 mjeseci. Ne držim sebe idealistom, ali nisam ni sklon koaliranju sa strankama čiji su mi svjetonazori strani. Naposljetku, nikada nisam bio član ni pristaša ijedne druge stranke osim HSLS-a, iako sam im ozbiljno zamjerio koaliranje s HDZ-om i HSS-om. To bi valjda značilo da nisam oportunist. Ali, lako je ne biti oportunist kad odlučuješ samo o svom glasu. Biti aktivan u politici znači prihvatiti sudjelovanje u odlučivanju o organizaciji. Dakle, po naravi stvari, kolektiv (stranka, udruga, tvrtka, organizacija) postaje važnija od vas samih i vaših svjetonazora. Jedini cilj bavljenja politikom je participirati u donošenju političkih odluka.
Pretpostavljam da je razlika između mene i nekih što smatram da to treba raditi odgovorno, tj. kada dođeš u priliku odlučivati kao izabrani dužnosnik, tada više ni pojedinac, a ni stranka nisu važni. Tada je važno biračko tijelo koje vas je odabralo. To su osnovi osnova demokracije.
Kada to znamo, znamo i zašto sustavi u Hrvatskoj ne djeluju – zato jer su „privatizirani“ i  „kolektivizirani“. To pak znači da ne postoji odgovornost prema biračima nego prema stranačkom sustavu koji vas je doveo na listu – uspjeh je kolektivan, pa vođa kolektiva (predsjednik stranke ili neki lik iz sjene) određuje vašu sudbinu, pa samim time i njemu dugujete odgovornost i lojalnost. To su osnovi „naopake“ demokracije i razlog zašto se većina građana RH osjeća taocima „politike“.
Da se vratim na temu…
Brojevi su jasni i možemo ih svi lako iščitati na stranici DIP-a. Zbrojeni glasovi HSLS-a i HSS-a daju ljepšu sliku negoli stvarno ostvareni mandati. Ali, da li bi glasači HSLS-a dali glas da smo bili u koaliciji s HSS-om i obrnuto?
Bojim se da su političari počeli gledati na biračko tijelo kao na hrpu brojeva. HSLS se nekada dičio sa svojih 10-ak posto jer su to bili glasovi urbanog, visokoobrazovanog stanovništva koji su doista razmišljali vrlo slično temeljnim načelima stranke. Od tada, bojim se, za HSLS se dosta toga promijenilo. I dobar dio toga, smatram, treba zahvaliti neprincipijelnim koalicijama. Od stranke optuživane za elitizam do stranke koja je „izdala sve svoje ideale“ za samo 10-ak godina. I to ne samo jer su liberali „preliberalni da bi mogli biti zajedno“.
Moj povratak u aktivnu politiku bio je motiviran stavovima Darinka Kosora i jasnom željom da se biračima kaže istina i da se sami borimo za vlastiti program. Naime, to je jedina politika koju ja želim i mogu podržati. Stoga sam, moram to priznati, u problemu kada trebam ljudima objasniti ovaj zadnji potez.
S druge strane, u mome gradu, u kojem sam i sam predsjedavao neko vrijeme ogrankom, HSLS već jest u koaliciji s HSS-om. I to ne bilo kakvim HSS-om, već s ogrankom iz kojeg potječe novoimenovani predsjednik HSS-a. Dakle, ako i zaželimo reći zbogom skorijoj povijesti HSLS-a i vratiti se korijenima ili započeti novi put, to nije nimalo jednostavno, bez obzira na jasno pravilo da svaki ogranak Liberala ima pravo koalirati kako i s kim hoće za lokalne izbore. Nikakvo čudo da je upravo zato, uvodničar i direktor Glasa Podravine s lakoćom zaključio da će HSLS i HSS vrlo vjerojatno koalirati u našoj županiji. I…moram to reći…pogriješio.
Nikakvi zaključci o koaliranju i međustranačkim sporazumima nisu sklopljeni ni u jednom od ogranaka HSLS-a u Koprivničko-križevačkoj županiji. Ili ja, kao predsjednik Županijskog vijeća HSLS-a, to ne znam.
Jedna je važna stvar za naglasiti – lokalni izbori bitno su različiti od parlamentarnih. Puno je važnije ime kandidata i njegov CV negoli je to slučaj na državnoj razini. Ja ne znam kakvi ljudi vode HSS u Zagrebu i jesu li oni bliski liberalnim idejama ili možda za Zagreb vrijedi obrnuto. Međutim, znam ljude koji vode sve stranke na području naše županije, a bogme neke dobro poznajem i po njihovim djelima. Zato, sklon sam koaliranju samo s onima koji me svojom glavom i bradom uvjere da zbog njih neću morati „prodati dušu vragu“, bez obzira na njihovu stranačku nominalu. Ne bude li po mom, bit će bez mene.

Nisam u politiku ušao da nešto steknem, ali niti da nešto izgubim. Jedan je obraz.

Ah, da. Nisam odgovorio na prvo pitanje. Bojim se da velike razlike i nema, a to i nije nužno loše. Možda nas birači svih profila prepoznaju po našem programu koji je dobar. Bez obzira na elitistički "dignute noseve".