Od obnoviteljske skupštine ogranka HSLS-a u Križevcima, u više sam navrata pokušavao pridobiti dobre ljude da se aktiviraju u politici kroz našu stranku. I premda su simpatizeri, gotovo svi su mi odgovorili: „Znaš, ja sam ti apolitičan.“
Ne mogu reći da ih ne razumijem jer bih i sam prije 6 mjeseci dao takav odgovor. No, zanima me što je zapravo uzrok takvog stava, a što su posljedice?
Nema sumnje da je najveći dio problema u gađenju koje nemali broj ljudi osjeća prema politici, a i prema političarima. Vjerojatno nije tako samo Hrvatskoj, ali kao mlada nacija, Hrvatska je očekivala više i bolje od demokracije za koju se teškom mukom izborila. Stoga nije čudo što je entuzijazam iz ranih 90-ih zamijenila gotovo potpuna apatija. Niz laži i lažnih nada koje su nam političari priuštili u zadnjih 20 godina oduzeo bi svaki entuzijazam i upornijima.
No, da li će se politički i društveni sustav promijeniti ako ga ignoriramo? Da li će se loši ljudi povući iz politike sami? Naravno – odgovori su ne i ne.
Postojeća „garnitura“ rado će ostati tu gdje jest još koju godinicu i ništa se značajno neće promijeniti osim minusa na svim računima – državnim, osobnim i korporacijskim. Dobre su šanse jedino za daljnje potonuće. Na žalost, stvorili smo sustav u kojem je „politika“ (ovdje namjerno u navodnicima – pojasnit ću niže) ušla tamo gdje nije smjela. Tako politika odlučuje o stopama poreza, trasi ceste, visinama naknada, rukovoditeljima u poduzećima i državnim institucijama, pa nerijetko i o tome tko će se zaposliti u nekom od javnih poduzeća ili službi. Stručnost je potpuno maknuta u stranu kako bi otvorila prostor ostvarivanju privatnih interesa onih koji su donositelji odluka – političarima. Stvorili smo sustav u kojem ne hajemo za rezultate rada, već na to da uhljebimo sebe, svoje bližnje i svoje „selo“ – sve pod motom: „Naši su – dobri su!“ I sada kada je ta praksa već u svojem trećem koljenu – kada su oni "naši" zaposlili "svoje", a oni "njihove", beremo rezultate svojeg rada. Institucije države i lokalne samouprave prepune su nesposobnog i nepotrebnog kadra, birokracija (koja nije zlo per se) je nabrekla do neslućenih razina, a sva javna poduzeća su u golemim dugovima i bez ikakve nade da će se bezbolno transformirati u efikasne sustave.
I, koji je naš odgovor na tu situaciju? „Nisam ti ja za to“, „apolitična sam“ i „imam ja pametnijeg posla“ zacijelo nisu dobri odgovori. Ako se naši najbolji ljudi ne žele „baviti politikom“ onda prepuštamo upravljanje društvom najgorima. S kojim pravom onda očekujemo da će nama i našoj djeci biti bolje?
Razmislite.
Pojašnjenje koje dugujem: „Politika“ nije sama po sebi ništa stvorila. Stvorili su to Pero, Janko i Marko – živi ljudi koji su kroz politički (društveni) rad nešto ostvarili. Riječ politika je termin, a ne nešto djelatno što živi samo za sebe.
Nema komentara:
Objavi komentar